DOO ili preduzetnik u Srbiji: kako izabrati pravni oblik koji vas štiti

Ana je frilenser i piše softver za dva klijenta iz Nemačke. Godinama naplaćuje preko ličnog računa, a sada želi da posao stavi u legalan okvir. Pita jednog kolegu i dobija odgovor: otvori preduzetničku radnju, brzo je i jeftino. Pita drugog: osnuj DOO, tako izgleda ozbiljnije pred stranim klijentima.

Nikola i Vuk otvaraju pekaru. Zakupljuju prostor, uzimaju kredit za opremu, zapošljavaju četiri osobe. Njima je isti kolega dao isti savet: počnite kao preduzetnici, pa ćete kasnije videti.

Prvi savet je za Anu verovatno dobar. Za Nikolu i Vuka je potencijalno skup na način koji se ne meri u dinarima nego u porodičnoj imovini. To je suština problema kada se pravna forma bira po tome kako zvuči, a ne po tome šta konkretno nosi u smislu odgovornosti, poreza i mogućnosti izlaska iz posla.

Prema statistici Agencije za privredne registre, u Srbiji je registrovano preko 350.000 preduzetnika i oko 140.000 privrednih društava. Oba oblika su masovno zastupljena, ali iz sasvim različitih razloga i sa sasvim različitim posledicama. U ovom tekstu razlažemo šta ih zaista razlikuje: pravnu prirodu, odgovornost osnivača, oporezivanje, troškove i situacije u kojima je jedan oblik očigledno bolji od drugog.

Osnovna razlika: šta su preduzetnik i DOO

Preduzetnik nije firma, iako se u svakodnevnom govoru tako naziva. Zakon o privrednim društvima ga definiše kao poslovno sposobno fizičko lice koje obavlja delatnost u cilju ostvarivanja prihoda i koje je registrovano u skladu sa zakonom o registraciji. Preduzetnik nema osnovni kapital, nema osnivački akt, nema skupštinu i nema organe upravljanja. Preduzetnik i njegov posao su pravno jedna i ista stvar. Kada preduzetnik potpiše ugovor, ugovor potpisuje fizičko lice koje u pravnom prometu koristi poslovno ime.

Privredno društvo je, nasuprot tome, pravno lice koje obavlja delatnost u cilju sticanja dobiti i koje svojstvo pravnog lica stiče registracijom u Registar privrednih subjekata. Član društva i društvo su dva odvojena pravna subjekta. Praktična posledica je značajna: član može prodati udeo, preneti društvo na drugo lice, primiti novog člana ili se povući iz upravljanja, a da društvo nastavi da postoji. Preduzetnik to ne može, jer se posao ne može odvojiti od osobe.

U praksi najčešće viđamo da osnivači formu biraju po tome šta su čuli od poznanika ili šta im je zvučalo ozbiljnije, a ne po analizi poreskih i imovinskih posledica. To je greška koja se u nekim slučajevima meri hiljadama evra godišnje, a u drugim celom vrednošću stana.

Odgovornost: cela lična imovina ili samo ulog

Preduzetnik odgovara celom imovinom

Neprijatna istina koju klijenti retko slušaju pre registracije: preduzetnik koji ostane dužan dobavljaču, banci ili Poreskoj upravi može izgubiti stan u kome živi. Odgovornost je neograničena, obuhvata i imovinu stečenu izvan poslovne sfere i ne prestaje brisanjem preduzetnika iz registra za obaveze koje su nastale dok je delatnost bila aktivna.

Analogija koja klijentima pomaže da to razumeju: preduzetnik je kao vozač koji vozi sopstveni automobil bez polise osiguranja od odgovornosti prema trećim licima. Ako nastane šteta, plaća je iz svog džepa. Član DOO je kao vozač firminog automobila sa punim pokrićem, jer je njegov lični imovinski rizik unapred ograničen.

Za slobodne profesije sa niskim rizikom, kao što su konsultanti, programeri, prevodioci ili dizajneri koji ne uzimaju kredite i ne drže zalihe, ta neograničena odgovornost je apstraktna. Za delatnosti koje uključuju zakup, kredite, zaposlene, robu na odloženo plaćanje ili ugovorne penale prema inostranim klijentima, ona postaje potpuno konkretan problem. Nikola i Vuk iz našeg primera imaju kredit, zakup i četiri zaposlena. Kod njih se rizik ne meri verovatnoćom nego posledicom.

Član DOO rizikuje ulog

Član društva sa ograničenom odgovornošću ne odgovara za obaveze društva svojom imovinom. Njegov maksimalni finansijski rizik je vrednost uloga koji je uneo u društvo. Zakonski minimum osnovnog kapitala iznosi 100 dinara, što je simbolična suma, ali treba imati u vidu da se za pojedine regulisane delatnosti posebnim zakonima propisuju znatno viši kapitalni zahtevi.

Ovde je važno razdvojiti dve stvari koje se u praksi mešaju. Ograničena odgovornost štiti člana, ali ne štiti direktora. Direktor odgovara društvu za štetu koju mu prouzrokuje kršenjem dužnosti pažnje i lojalnosti, a u pojedinim situacijama i poveriocima i po propisima o poreskom postupku. Kada je jedan čovek istovremeno i član i direktor, a to je najčešća situacija u domaćim jednočlanim društvima, zaštita koju osećaju kao vlasnici ne pokriva postupke koje preduzimaju kao direktori.

Proboj pravne ličnosti

Ograničena odgovornost nije apsolutna. Član 18 Zakona o privrednim društvima predviđa proboj pravne ličnosti, odnosno situaciju u kojoj poverilac probije štit društva i naplati se direktno od člana. Do toga dolazi kada član zloupotrebi društvo za nezakonite ili prevarne ciljeve, kada raspolaže imovinom društva kao sopstvenom, kada meša poslovnu i ličnu imovinu ili kada iz društva izvlači sredstva neposredno pred insolventnošću, znajući da društvo neće moći da izvrši obaveze.

Praktičan zaključak koji dajemo klijentima je jednostavan: ograničena odgovornost se čuva urednim poslovanjem. Odvojeni računi, uredna dokumentacija o svakom transferu između člana i društva, ugovori umesto usmenih dogovora i realne naknade za realne poslove. Društvo koje se koristi kao lični novčanik prestaje da bude štit u trenutku kada zatreba.

Odgovornost nakon prinudne likvidacije

Drugi izuzetak je manje poznat i u praksi je izvor najgorih neprijatnih iznenađenja. Kada Agencija za privredne registre pokrene i sprovede postupak prinudne likvidacije, na primer zato što društvo dve godine nije predalo finansijske izveštaje, i kada društvo bude izbrisano iz registra, kontrolni član društva sa ograničenom odgovornošću odgovara neograničeno solidarno za obaveze brisanog društva. Potraživanja poverilaca prema članovima zastarevaju u roku od tri godine od dana brisanja društva iz registra.

Kontrolnim članom se smatra lice koje samostalno ili sa povezanim licima poseduje većinsko učešće u kapitalu. Sudska praksa je ovu odredbu potvrdila u više predmeta, uključujući postupke u kojima su prekinuta izvršenja nastavljena protiv jedinog člana brisanog društva.

Izbor pravne forme, preduzetnik ili privredno društvo, u advokatskoj kancelariji u Beogradu
Forma se bira pre registracije. Posle je svaka korekcija skuplja, a kod preduzetnika obaveze nastale do brisanja iz registra ostaju na fizičkom licu.

Oporezivanje preduzetnika

Prvi režim je paušalno oporezivanje. Poreska uprava rešenjem utvrđuje paušalni prihod na osnovu šifre delatnosti, opštine i drugih propisanih kriterijuma, a na taj utvrđeni prihod se obračunavaju porez i doprinosi u fiksnom mesečnom iznosu. Paušalac ne vodi dvojno knjigovodstvo i ne dokazuje rashode, što administraciju svodi na minimum. Ograničenja su dva: godišnji promet u kalendarskoj godini ne sme preći 6.000.000 dinara, a za pojedine delatnosti paušal zakonom nije dostupan. Spisak isključenih delatnosti se menjao kroz izmene zakona, pa ga uvek treba proveriti za konkretnu šifru pre registracije.

Drugi režim je oporezivanje stvarnog prihoda, uz vođenje poslovnih knjiga. Osnovica je razlika između poslovnih prihoda i poreski priznatih rashoda, a stopa poreza na prihod od samostalne delatnosti iznosi 10 odsto, uz doprinose za obavezno socijalno osiguranje.

Treća mogućnost, koju mnogi preduzetnici ne razmatraju dovoljno ozbiljno, jeste opredeljenje za isplatu lične zarade. Preduzetnik u tom slučaju sebi isplaćuje zaradu koja se tretira kao poslovni rashod, čime direktno utiče na poresku osnovicu, dok se na samu zaradu obračunavaju porez i doprinosi. Opredeljenje za lične zarade prijavljuje se Poreskoj upravi u zakonom propisanom roku pre početka godine za koju se primenjuje, što znači da propušten rok košta godinu dana.

Koji je režim povoljniji zavisi od visine i stabilnosti prihoda, strukture rashoda, broja zaposlenih i planova za sledeće dve do tri godine. To je računica koja se radi na konkretnim brojevima, a ne odabir po pravilu palca.

Oporezivanje DOO: porez na dobit i porez na dividendu

Društvo plaća porez na dobit po stopi od 15 odsto na oporezivu dobit, koja se utvrđuje kao razlika između prihoda i poreski priznatih rashoda po Zakonu o porezu na dobit pravnih lica. To je deo koji osnivači obično znaju.

Deo koji retko čuju pre registracije dolazi kasnije. Kada društvo odluči da dobit rasporedi članu kao dividendu, taj prihod se ponovo oporezuje, ovoga puta kao prihod fizičkog lica od kapitala, po stopi od 15 odsto. U poreskoj terminologiji to je ekonomsko dvostruko oporezivanje.

Alternative postoje i svaka ima svoju cenu. Dobit se može reinvestirati u društvo, čime se drugi zahvat odlaže dok novac ostaje u poslu. Član koji radi u društvu može primati zaradu kao direktor ili zaposleni, što je poslovni rashod društva, ali nosi porez i doprinose na zaradu. Kod stranih članova primenjuju se i ugovori o izbegavanju dvostrukog oporezivanja, koji često smanjuju stopu poreza po odbitku na dividendu. Koja kombinacija je optimalna zavisi od toga koliko novca vlasniku zaista treba iz posla, i kada.

Granica PDV-a je ista za oba oblika

Ovo je pitanje koje se stalno meša sa pitanjem pravne forme, pa ga vredi izdvojiti. Obaveza evidentiranja u sistem PDV-a nastaje kada ukupan promet pređe 8.000.000 dinara, i to ne u kalendarskoj godini nego u bilo kojih 12 uzastopnih meseci. Pravna forma na to ne utiče. Preduzetnik i društvo ulaze u PDV po istom pragu, a mogu se i dobrovoljno evidentirati pre nego što ga dostignu.

Troškovi osnivanja i vođenja

Osnivanje

Registracija preduzetnika i osnivanje društva danas se podnose elektronski, uz kvalifikovani elektronski sertifikat i plaćanje naknade platnom karticom. Kod društva se na naknadu dodaju izrada osnivačkog akta, overa potpisa i, kada je osnivač strano pravno lice, kompletiranje registracione dokumentacije iz matične države sa apostilom i overenim prevodom. Taj deo je najčešći uzrok kašnjenja kod osnivanja društava sa stranim kapitalom, pa se priprema dokumentacije planira paralelno sa ostalim koracima, a ne posle njih.

Trošak ulaska u posao, po stavkama.
TrošakPreduzetnikDOO
Naknada APR-a2.500 RSD8.000 RSD
Minimalni osnovni kapitalNema100 RSD
Osnivački aktNije potrebanObavezan, uz overu potpisa
Overena dokumentacijaSamo identifikacioni dokumentZavisi od osnivača i strukture: izvodi iz registra, legalizacija ili apostil, prevod sudskog prevodioca na srpski

Redovno poslovanje

Računovodstvene usluge za preduzetnika kreću se orijentaciono od 50 do 150 evra mesečno, u zavisnosti od režima i obima poslovanja. Za društvo realno treba računati na 100 do 300 evra mesečno, jer je potrebno dvojno knjigovodstvo, izrada i predaja godišnjeg finansijskog izveštaja APR-u i poreske prijave poreza na dobit, uz šire obaveze u delu PDV-a i elektronskog fakturisanja.

Razlika od 600 do 1.800 evra godišnje sama po sebi nije razlog za odluku, ali u prvim godinama poslovanja, kada su prihodi mali, kumulativno postaje osetna.

Zatvaranje

Brisanje preduzetnika je jednostavno i relativno jeftino. Likvidacija društva je poseban postupak koji podrazumeva odluku o likvidaciji, imenovanje likvidacionog upravnika, objavu oglasa i rok za prijavu potraživanja poverilaca, likvidacione izveštaje i konačno brisanje. Postupak realno traje nekoliko meseci. U oba slučaja se kao uslov za brisanje pribavljaju poreska uverenja da nema neizmirenih obaveza prema Poreskoj upravi i prema lokalnoj poreskoj administraciji.

Prenos posla, investitori i izlazna strategija

Ovo je razlika koja se ne vidi na početku, a odlučujuća je na kraju. Udeo u društvu je imovinsko pravo koje se može prodati, založiti, uneti u drugo društvo ili naslediti, uz ugovor o prenosu udela i registraciju promene. Preduzetnička radnja se ne može prodati kao takva, jer je vezana za ličnost preduzetnika. Može se prodati oprema, može se preneti ugovor uz saglasnost druge strane, ali sam posao kao pravna celina ne prelazi na kupca.

Iz istog razloga je društvo standardna forma kada u posao ulaze investitori ili suosnivači. Struktura udela, prava glasa, način odlučivanja i mehanizmi izlaska uređuju se osnivačkim aktom i ugovorom članova društva. Preduzetnik ne može imati suosnivača, jer po definiciji ne postoji subjekt u kome bi se udeo delio. Dva partnera koja posao vode kao jedna preduzetnička radnja u stvarnosti nemaju partnerstvo, nego jednog nosioca posla i jedan usmeni dogovor koji se pred sudom teško dokazuje.

Prelazak iz preduzetnika u DOO

Prelazak je moguć i uređen je članom 92 Zakona o privrednim društvima. Preduzetnik donosi odluku o nastavku obavljanja delatnosti u formi privrednog društva, pa se istovremeno vrši brisanje preduzetnika iz registra i registracija osnivanja društva. Novo društvo preuzima prava i obaveze preduzetnika nastale iz poslovanja.

Ono što se u ovom kontekstu najčešće prećutkuje je stav 3 istog člana. Fizičko lice i nakon gubitka svojstva preduzetnika ostaje odgovorno celokupnom svojom imovinom za sve obaveze nastale u vezi sa obavljanjem delatnosti do momenta brisanja iz registra. Prelazak u društvo, dakle, štiti od budućih rizika, ali ne briše prošlost. Zbog toga ne postoji verzija ove operacije u kojoj se prvo napravi problem, a zatim se problem ostavi u staroj formi.

Prelazak nosi i poreske i računovodstvene posledice, uključujući popis imovine i obaveza i sastavljanje vanrednih finansijskih izveštaja, pa se planira sa računovođom i pravnikom istovremeno.

Zbirni pregled razlika

Sve navedeno, svedeno na jedan pregled po parametrima koji u praksi najčešće odlučuju o izboru forme.

Iznosi naknada, stope i pragovi važe za period objave teksta i menjaju se izmenama propisa.
ParametarPreduzetnikDOO
Pravna prirodaFizičko licePravno lice
Odgovornost za obavezeNeograničena, cela lična imovinaOgraničena na ulog člana
Proboj pravne ličnostiNije primenljivoMoguć kod zloupotrebe (član 18 ZPD)
Minimalni kapitalNema100 RSD
Naknada APR-a2.500 RSD8.000 RSD
Oporezivanje prihodaPaušal, knjige ili lična zarada15 odsto poreza na dobit
Porez na dividenduNije primenljivo15 odsto na raspodelu članu
Ekonomsko dvostruko oporezivanjeNeDa, efektivno oko 27,75 odsto
Prag za PDV8.000.000 RSD u 12 meseci8.000.000 RSD u 12 meseci
Mesečno računovodstvoOko 50 do 150 EUROko 100 do 300 EUR
Administrativne obavezeManjeViše, uz godišnji izveštaj APR-u
Više osnivačaNije mogućeMoguće
Prenos vlasništvaNije moguć prenos poslaPrenos udela moguć
Prikladnost za investitoreOgraničenaStandardna
ZatvaranjeBrisanje, jednostavnoLikvidacija, složeniji postupak

Kako doneti odluku

Ana iz uvodnog primera radi za dva stalna klijenta, nema zaposlene, nema zakup i nema kredite. Rizik od potraživanja poverilaca je minimalan, pa je za nju preduzetnik funkcionalan i jeftiniji izbor. Kada počne da gradi tim i preuzima ugovorne obaveze prema većim naručiocima, razgovor o DOO postaje smislen. Nikola i Vuk su druga priča: dva partnera, kredit, zakup i zaposleni. Za njih preduzetnička radnja nije jeftinija varijanta, nego neosigurana.

Pet pitanja kroz koja prolazimo sa klijentom, ovim redosledom:

  • Da li imate ili planirate suosnivače i partnere? Ako je odgovor da, jedina prikladna forma je privredno društvo, jer preduzetnik ne može imati suosnivača.
  • Postoji li materijalni rizik od potraživanja poverilaca? Krediti, zakup, zalihe, zaposleni, garancije za kvalitet, ugovorne kazne prema klijentima. Ako da, DOO štiti ličnu imovinu i treba ga ozbiljno razmotriti bez obzira na trošak.
  • Planirate li ulazak investitora ili prodaju posla? Ako da, društvo sa jasnom strukturom udela je praktično uslov, jer investitor kupuje udeo, a ne opremu.
  • Kakav je nivo i stabilnost prihoda? Prihodi ispod paušalnog limita, jedan ili dva stabilna klijenta i mali rashodi obično govore u korist preduzetnika. Visoki ili varijabilni prihodi, veliki priznati rashodi ili plan zadržavanja dobiti u poslu menjaju računicu.
  • Koliko vam znači administrativna jednostavnost? Ovo je legitiman kriterijum, ali poslednji po važnosti. Nijedna ušteda na knjigovodstvu ne vredi rizika koji ne umete da izdržite.

Zaključak

Odgovor na pitanje da li osnovati DOO ili se registrovati kao preduzetnik ne zavisi od toga koja forma zvuči ozbiljnije, nego od tri stvari: koliko rizika vaš posao stvarno nosi, kako želite da izvlačite novac iz posla i da li planirate da posao jednog dana prenesete na nekoga drugog.

Za većinu frilensera sa niskim rizikom i skromnim prihodima preduzetnik je racionalan izbor. Za sve ostale, a posebno tamo gde postoje partneri, kreditne obaveze, zaposleni ili plan za investitore, forma se bira pre registracije, jer je posle svaka korekcija skuplja.

Česta pitanja

Može li preduzetnik da postane DOO bez gašenja posla?

Da. Član 92 Zakona o privrednim društvima predviđa nastavak obavljanja delatnosti u formi privrednog društva, uz istovremeno brisanje preduzetnika i registraciju društva. Za obaveze nastale do brisanja preduzetnika fizičko lice i dalje odgovara celokupnom svojom imovinom.

Koliki je porez za preduzetnika u Srbiji?

Zavisi od režima. Postoji paušalno oporezivanje, oporezivanje stvarnog prihoda uz vođenje knjiga i opcija isplate lične zarade. Koji je optimalan zavisi od visine prihoda, strukture rashoda i delatnosti, pa je to pitanje konkretne računice.

Može li član DOO da bude i direktor?

Da, i u jednočlanim društvima je to najčešći slučaj. Direktor koji posao obavlja u Srbiji mora biti prijavljen na obavezno socijalno osiguranje, po osnovu radnog odnosa ili van radnog odnosa. Važno je razumeti da ograničena odgovornost člana ne pokriva odgovornost direktora za kršenje dužnosti prema društvu.

Koliko mesečno košta vođenje preduzetnika?

Orijentaciono 50 do 150 evra za računovodstvo, u zavisnosti od obima poslovanja. Na to se dodaju porez i doprinosi, čiji iznos zavisi od izabranog režima. Za društvo realno računajte 100 do 300 evra mesečno za računovodstvo, uz veći obim administrativnih obaveza.

Može li stranac da registruje preduzetničku radnju u Srbiji?

Da. Domaći i strani državljani su u pogledu ulaganja izjednačeni. U praksi je pitanje boravka i radne dozvole odvojeno od pitanja registracije, pa se ta dva koraka planiraju zajedno.

Šta je proboj pravne ličnosti i kada se primenjuje?

To je situacija iz člana 18 Zakona o privrednim društvima u kojoj poverilac naplaćuje potraživanje direktno od člana društva, a ne od društva. Primenjuje se kod zloupotrebe društva za nezakonite ili prevarne ciljeve, raspolaganja imovinom društva kao sopstvenom i mešanja poslovne i lične imovine.

Da li DOO mora odmah da uđe u sistem PDV-a?

Ne. Obaveza nastaje prelaskom praga od 8.000.000 dinara prometa u prethodnih 12 meseci, isto kao i za preduzetnika. Dobrovoljno evidentiranje je moguće i ranije, i ponekad je poslovno opravdano zbog prava na odbitak prethodnog poreza.

Povezano na sajtu

Pročitajte i

Ako pripremate registraciju ili razmišljate o prelasku iz jedne forme u drugu, možemo proći kroz vaše konkretne brojeve, procenu rizika i poreske posledice pre nego što podnesete prijavu. Konsultacije su moguće i onlajn ili telefonski.

Privredno pravo →
← Svi članci
WhatsApp
+381 64 4100040